Tragovi

Nisam vidio kad je neko upalio tu svijecu, ona je vec dogorjela i nestala.

Bez obzira koliko su nam stvari jasne uvijek ce nam ostati jos par nekih neodgovorenih pitanja. Par misterija. Neki strani zivot, neke nase ali tudje osobe. I ako uspijemo odgovoriti na vecinu, ili bar vec smisliti odgovor u tami, ostace ono isto, najkrace i najgore: zasto?

Zasto je neko usao u sobu? Otkud ljudima pravo da stvaraju ljude? Mozda neko od nas nije zelio da bude ovdje, neko nije zelio da osoba udje u sobu i zapali svijecu. Neki od nas i nisu za ovaj svijet. Iz tih stvari proizlaze teski zivoti. Zbog tih stvari stvaramo svoje univerzume u univerzumu. Ne stigoh ni da pogledam ko je usao u sobu, svijeca vec bjese zapaljena.

Gledao sam je kako gori. Kratko. Onda su me izveli iz sobe. Ostalo je sve nagadjanje.

Jedina svijeca u mraku, drhtala je pred tamom ali nije prestajala da gori. Isijavala je drskost zivotu. Gorjela ga svom svojom snagom. Unistavala mrak prelivajuci se po zidovima. Udje kroz prozor nekakva struja i pokusa da je obori. Izdrzala je. Mogla je sve da izdrzi. Samo sebe ne. Gorjela je u inat zivotu i bila svjesna da ce dogorjeti. I kao da se sve desilo u trenu. Ugasila se i nisam je vise nikad vidio. Ali je ostavila tamu, nju nikad nije htjela da spakuje. Tamu i ono najteze 'zasto'. Zasto jeste, zasto nije, zasto nisu, zasto jesmo? Tama i ova pitanja su kao mermerna ploca stavljeni u moje ruke. Ne znam do kad cu je nositi. Znam da je teska, da je crna, da je iscrpljujuca. Kao melanholija. Kao zal za necim sto si mogao i trebao ali nikad nisi. Zasto nisi?

Upravo je upaljena jos jedna svijeca. Tamo jos jedna. Evo opet jedna. I onamo je neko upalio svijecu.

Gorite. Svjetlite i plesite. Dogorite.

Ja cu plesati i sa ovom plocom. Plesacu zauvijek.

D.

Pitanja i ideje

Najljepsi stvari su skrivene. Tajne ljubavi, tajne velikih ljudi, tajne zivota. Sve one nose ljepotu koju rijeci ne mogu opisati i ljudi ih ne mogu iskazati ni na jedan nacin.

Ono sto nisam znao je uvijek bilo mnogo ljepse prije nego sam saznao. Znanje je teret i tuga u istoj mjeri koliko je i blagoslov. Ono tajnovito jeste ono sto vuce covjeka kroz zivot. Da sve znamo bili bi neizmjerno tuzni; sam zivot bi bio najtuznija ideja.


Ne zurite sa pitanjima i odgovorima. Za svako pitanje postoji vrijeme koje ce donijeti odgovor. Zivot zna kad smo spremni za rijesenje i ono ce se pojaviti najcesce kad budemo najmanje mislili na neko pitanje. Idealno bi bilo da nam znanje dolazi postepeno. Medjutim znanje koje dobijemo je iskljucivo nas izbor tako da sve zavisi od covjeka do covjeka. Neko ce umrijeti srecan i glup, neko ce umrijeti pametan i tuzan - ali, neko ce umrijeti duhovno inteligentan i neizmjerno spokojan. Koliko god nas je strah nepoznatog to nepoznato uvijek privlaci smrtnika. Radoznalost se vuce kroz kosti kao sastavni dio bica da ponekad pomislimo da su bice i zelja za saznanjem nekakvi sinonimi. Zaustavite se.

A onda krenite praznog uma. Sve sto ste nekad naucili od drugih o jednoj ideji - izbrisite. Svojim umom dajte toj ideji zivot ali nikako ne ubjedjujte sebe i druge da je to apsolutna istina o toj ideji. Evo kako: alkohol. Majka je rekla da je to djavolja stvar, drug je rekao da je mnogo dobar osjecaj biti pijan. Postoje razne vrste pica. Alkohol je dio covjecanstva. Zaustavite se.

Zaboravite sta su rekli, sta znate, sta ste procitali, sta ste vidjeli, sta ste popili. Neka od alkohola ostane samo ideja. Istrazite provjerene cinjenice, dokazane tvrdnje i gradite ideju. Nakon nekog vremena imacete svoj stav, svoje licno znanje, svoje odnose ka ideji alkohola. I to ce biti zdravo znanje ma koliko umanjeno bilo od prethodnog. Bice vase i zato ce biti vrijedno. Jer vise ne volite ili i dalje volite rakiju zato sto ste vi i samo vi izgradili znanje o njoj.

Ovo je moguce uciniti sa apsolutno svakom idejom a ako krenete ovim putem naici cete na mnostvo tajni i vidjecete ljepotu u svemu.

Ljubavi moja, sakrij od mene sto vise i voljecu te sto jace. Zivote moj, sakrij od mene svo znanje i bices mi najljepsi. Boze moj, sakrij od mene sve svoje rijeci i bices mi najveci.

Do nekih sledecih tajni plesa, uzivajte u danima.

D

Tisina

Cuti tisinu u zatvorenoj prostoriji je ljudski. Cuti tisinu u najvecoj buci je bozanski.

Apsolutni mir se postize ucenjem tisine i problem postoji samo dok mislimo o njemu.

Kroz tisinu se radjaju naljepsi zivoti i u tisini smo najveci, najcistiji. Najljepsa melodija koja ne poznaje granice. Zvuk ce putovati dok ne iscezne. Tisina nikada ne moze da nestane. Ona je svuda i sve ali i nigdje i nista. Kada dvoje ljudi ili vise njih stvore zajednicku tisinu nastaje tolika duhovna energija da postajemo i slijepi, i nijemi i gluvi za stvari oko nas. Sve je jednostavnije, sve je lako.

Neka stvar nije problem dok je mi ne ozivimo tim nazivom. Zivot nije pun problema, zivot zapravo ne nosi sa sobom nijedan problem. Covjek sa druge strane je najveci izumitelj ideje o problemu. Covjek je skup veza, u slucaju problema to je: ego - problem - patnja. Ukoliko pristupite nekoj stvari kao da je najnormalnija i najlaksa stvar na svijetu, iako kazete da je to problem, bice mnogo lakse i prirodnije da se suocite sa istom. Ali, danasnji covjek kaze da ima problem i zali se - to je sve sto radi povodom iste te prirodne stvari.

Djeluje nemoguce da slusamo tisinu u klubu punom sunda, dima i kurvi. E pa, samo djeluje. Pocnite svakodnevno da vjezbate svoj um da se iskljucuje. Ne dajte mu da on gospodari vama jer to je vas um. Istrenirajte ga da nista ne uradi svojom egoisticnom voljom. Idite u market i iskljucite ljude, idite na pijacu i iskljucite prodavace, idite u bioskop i iskljucite publiku. Ucenjem takvih vrsta tisina vjezbacete mir a vasi umovi nece vise biti sastavljeni samo od ega.

Djeluje nemoguce da kazemo da nesrecnik u ljubavi nema problem. E pa, nema. Covjek je naucio da pati za onim sto nema. Ne patimo mi zbog mrtvih jer su oni mrtvi vec patimo zbog nas sto smo ostali bez tih osoba. Svako ko voli, ko je istinski u ljubavi nikad ne bi smio da bude nesrecan zbog toga pa cak iako voljena nije u ljubavi. Ako si osjetio tu vrstu ljubavi treba samo da si srecan jer umijes da volis, nista drugo. Ali ne, smrtnik hoce da pati, smrtnik hoce da ima, smrtnik hoce da zasiti ego. Ako sam se ja nasao u nesrecnoj ljubavi to je moja sreca i krivica, nije voljena kriva, nije zivot kriv. Tu cak i nema krivice. Ljubav nikada ne moze biti greska.

Balansirajte buku i tisinu, izbacite pojam problema iz uma, plesite punim plucima.


Do sledeceg plesa, D.

Ljubav i ego

Ljubav je rijetko cvjetanje. Poznanstvo i prijateljstvo I seksualni odnos nam se mogu desiti svakodnevno ali put u ljubav je put golog covjeka. Goli covjek je uvijek predmet osude.

Seksualna energija je najveci ljudski pokretac a ipak cijelo drustvo je ,,moralno suprotstavljeno seksu``. Medjutim, da bi mogli da transformisemo ovu vrstu energije i da je iskoristimo u svim sferama zivota moramo prihvatiti odnos kao nesto sasvim prirodno. Kazem prirodno jer je covjek samo zivotinja koja se oblaci i zeli da izgleda prefinjeno. Problem je sto se mi kao ljudi stidimo svoje zivotinjske prirode. Ali onda kada jednom budete svjesno zivotinjski u seksu bicete spremni da manipulisete tom energijom.

Ljudi danas imaju potpuno pogresno shvatanje ljubavi. I pored toga nikad nece priznati da nisu u pravu. Dalje, iz straha ili glupih principa bjezace od prave ljubavi ubjedjujuci sebe da su moralni i dobri. Ako samo jednom ogolite sebe pred nekim, skinete kozu i meso do kostiju moci cete da se osjetite kao dio bozanskog, kao ono sto u stvari jeste. Ljubav je interakcija i bez obzira na vase otkrivanje ako druga osoba ne cini isto vi i dalje niste u ljubavi. Odbacite strah. Jedan od najvecih ljudskih strahova jeste da ce osoba biti odbijena kao ljubavnik ali ako prihvatite sebe kao dio prirode necete biti odbijeni. Zvuci potresajuce – cinjenica da se tvoj seks i seks pasa ne razlikuju? Razlikuju se. Ukoliko budete prirodni ali i svjesni preci cete na vise nivoe seksa. Ukoliko ste prirodni, svjesni i u ljubavi - vodicete ljubav. Nikako drugacije.

U ljubavi nema ega. Ego je neprijatelj covjeka. Kada su dvije osobe u ljubavi one vise ne postoje kao ljudi. Oni su onda dio vjecite i najjace energije i gube sebe u njoj. Koliko puta smo vec culi izreku da je neko `lud od ljubavi` ? E nije on lud, on je samo prirodan covjek. A drustvo je srozalo sve ove pojmove do te mjere da se vidi samo njihova povrsina. Danas je brak ljubav, golo koljeno sramota, prica o seksu tabu. Veliki udio cine religije. Ego uvijek trazi Boga da ga okrivi za nesto sto je sam prouzrokovao – seks je protiv ega, muci ego, ubija ga. Zato su sve religije gledale na taj cin kao grijeh jer ako nema ega koga cemo kriviti za grijeh, ako nema osude cemu onda pokajanje, ako nema pokajanja treba li nam Bog?

U ljubavi moze biti najveci nevjernik i najveca gresnica. I oni ce biti duhovniji od svjestenika. Ljubav je spokoj, meditacija, religija. Isus je rekao `Ljubav je Bog`. Odbacite ego i budite u ljubavi. Tada vam nece trebati religija da bi bili moralni, tuga da bi bili srecni, oprostaj da ne bi bili gresni. Bicete covjek. 

Do sledeca plesa, 

Di u ljubavi i o ljubavi

Mozes jer hoces..

Nisam mogao da uradim samo one stvari koje nisam htio. I uvijek sam se plasio svega onoga cega sam sposoban kao covjek. Plasi mi me misao da mogu da nanesem zlo iako je to u osnovi svih ljudi. Plasi me ljubomora iako je to osobina svih ljubavnika. Plasi me grijeh koji je normalan svakom vjerniku. Strah je i granica ali i kontrolor.

Budite ponosni na sve sto ste uradili. Na dobre stvari jer su dobre. Na lose jer su se u trenutku cinile kao dobre i jer tjeraju na razmisljanje. Sve sto vas natjera da mislite nikad nece moci da bude losa ideja, potez ili princip. Nekako uvijek, kada je trebalo da biram izmedju uraditi ili ne, ja sam uradio. Zato je osjecanje krivice kod mene veoma umanjeno. Jer ne mogu da zalim za propustenim prilikama, sve sam ih uhavtio. Ne mogu da tugujem za neizgovorenim rijecima, sve sam ih rekao. NE nikada nije postojalo u mom umu i dusi. Svemu sam isao i sve me docekalo. Naravno da nije uvijek bilo lijepo. Nista ne treba da bude uvijek lijepo. Jer ruzno nas tjera da idemo ka lijepom.

Corsokak nas uvijek prinudi da se vratimo istim putem. Da nismo usli u corsokak da li bi znali da je bas ta ulica slijepa ulica? Svi putevi su dobri putevi. I svi imaju znakove pored. Na nama je da li cemo da ih citamo ili da budemo slijepe vodje nekih praznih masa.

Idite, radite, ljubite, plesite. Nikad necu reci nemoj to. Uradi to. Uradi pa se nauci. Uradi pa nemoj opet. I to je sva sustina gresaka. Uradi i opet. I sto puta. Doci ce put koji ce te nauciti da ne ides vise tom stazom. I niko te nauciti nece. Ni Isus, ni Osho, ni ja. Samo ti ucis sebe dragi citaoce. Samo ti od sebe pravis ono sto mozes jer hoces.

Kratak ples - najtezi ples. I do sledeceg. D.

Put i putnik

Ne postoji put koji ne povede negdje kao ni putnik koji stoji u mjestu. Volim da svakodnevnicu shvatim kao hodanje raznim putevima. Od najobicniji pa do najtezih stvari, svakog dana prelazimo milje i milje puteva razmisljajuci. Mozemo da otputujemo do kraja svijeta i novog pocetka a da ne napravimo niti jedan mali korak u fizicko smislu.

Ako uzmemo hodocasce kao put prosvjetljenja moramo naglasiti da prosvjetljenje ne donosi samo nesto sto smo nasli. Ponekad treba da ostavimo dio sebe i dodjemo do kraja da bi poceli, Svaki pocetak pocinje krajem i svaki kraj je zapravo dolazak na neki novi svijet. Rekli su mi da sam ja svaki dan druga osoba. I jesam. Treba se svakog jutra roditi, zivjeti jedan mali ili veliki zivot preko dana i svake noci je potrebno umrijeti da bi se ponovo rodio. Krug zivljenja, kako cesto volim da kazem. I to je put. Sto vise ostavimo vise cemo dobiti. Ne mozes u punu casu da dodajes jos vode a da ne napravis haos. Isto je i sa ljudima. Moramo se osloboditi emocija i informacija da bi napravili mjesta za nove. To radimo putujuci. Citav jedan put se predje ujutru cim se probudimo. I to je najbitniji put u toku dana. Sta na tom putu pokupimo bice nam i kazna i nagrada. Da pojednostavim: otvorite oci ujutru i odmah se nasmijte. Mnogo je vjerovatno da cete se smijati cijeli dan.

Zasto kazem da je apsolutno sve moguce definisati putem? Jer sta god uradimo stignemo negdje i promijenimo nesto. Nebitno da li mislimo, pjevamo, pisemo, plesemo, ucimo. Sve su to putevi koji vode nekim novim putevima. Medjutim, znamo da svaki covjek ne zivi zivot. To su oni ljudi koji ne idu na put. Koji su pored nas zato sto su baceni tu. Koji ne rade stvari, ne misle ideje i ne plesu ples. Nece nikad nigdje stici. Nece nista nauciti. I to je samo tako i nepromjenjivo. Ja mogu da te natjeram da razmislis ali nikad neces uraditi stvari zato sto sam ti ja to rekao. I obratno. Tako ne mozemo promijeniti zivot, odnosno nezivot, tih ljudi i samo preostaje da ih pokusamo razumjeti jer nisu svi stvoreni za sve.

Zivite zivot putujuci puteve sirom otvorenog uma. Izbrisite um ako je potrebno preci neku ulicu. Skinite svoja osjecanja do kostiju ako je potrebno ici nekom stazom. Uzmite druge ljude za ruku ako vidite da su na vasem drumu. Slobodno zaplacite ako gazite po vrelom pijesku. I ono najbitnije: hodajte. Kakav god put da je, samo hodajte. Ma koliko da vas vuku konopcima nazad svu svoju snagu i um ulozite u put naprijed. Ponekad je zdravo vratiti se istim putem ali samo ako treba da poravnamo racune sebi samima. Samo nam ne smije preci u naviku to vracanje. Proslost je neprijatelj buducnosti.

Do sledeceg plesa, D.

Iza rijeci...

Ono sto je iza rijeci jeste najljepse. Pisci uvijek imaju problem sa objasnjavanjem i opisivanjem iz prostog razloga sto je jezik veoma niza jedinica od zivota. Zivot ne mozemo opisati niti objasniti tako da  se necu fokusirati na to sada. Ono sto me zanima jesu te rijeci. Rijeci kao cuvari kapija svega onoga sto zivot jeste.

Dovoljna je jedna rijec da ubijemo nekoga. Takodje, jedna rijec je dovoljna i da damo nekom zivot. I u cemu je tajna? U cemu je zakon? U cemu je definicija? U samoj prici i pricanju. Imamo toliko izbora svaki put kad pricamo: da ne kazemo, da kazemo, da sakrijemo, da precutimo, da ne osudimo, da pustimo, da zarobimo.. Ratovi pocinju rijecju i zavrsavaju se istom. Ljubavi takodje. Mrznje takodje. Ljudski svijet je poceo rijecju i i dalje se nastavlja po principu iste. Ljudski zivot se zavrsava nekom pricom. I sve je prica. Moj zivot jeste prica i jeste kao iz price. I tvoj. I Sarin. I Bojanin. Sve sto vidimo i cujemo je prica.

Da li je rijec istinita? Ne. Nista nije apsolutna istina. Rijeci su ulaz u razmisljanje. Na vama je da li cete misliti rijec koju kazem i na meni je da li cu vas cuti. I obratno.

Reci cu: mrav. Na tebi je da shvatis, definises i oformis osjecanje prema toj ideji. Jer sve stvari su ideje, o tome cemo jednom isto plesati. Mozes da kazes da je mrav zao, da je ruzan, da je interesantan, vrijedan. Sva misljenja jesu rezultati promatranja ideja. Covjek donosi sud, drugi covjek ga prihvata. Ne zelim da prihvatim niciju istinu i s toga ne zelim da neko moje rijeci uzima kao svrhu ideje. Jedan prijatelj kaze da je ovo otvaranje lobanje. Ako ne otvorimo lobanju i ne vidimo sta je tu pa tim pocnemo da ocjenjujemo jesmo li onda mjerodavni? I da jesmo opet nismo. Moja istina nije tvoja istina. Moja sreca nije tvoja sreca. Tvoja rijec nikada ne smije biti moja rijec. Ne stavljaj mi kofere u gepek, moj gepek je za moje kofere.

Reci ces: ziv. Svojom rijecju pokrenuces lave u mozgu pametnog covjeka. Samo sto je juce pametno i normalno postalo nesto sasvim pogresno, o tome cemo isto jednom plesati. Mogu da kazem da je zivjeti i sreca i nesreca. Svi cemo se sloziti bez obzira sta je necija sreca.

Ako cujes nesto razmisli o tome. Necu puno pricati, necu puno pisati. Reci cu par rijeci a ti razmisli. Tek onda ces moci da pricas o tome. Tek onda ces imati rijeci. Tek onda ces plesati a plesati je divno.

Do sledeceg plesa, D.

Back To Black

I kada odemo od sebe nekom dijelu se uvijek moramo vratiti. Zasto je to tako? Zasto se propali muzicar i dalje cvrsto drzi svojih nota koje mu donose samo nevolju? Zasto neke ljubavi zauvijek ostaju u nama unistavajuci nas? Da li smo zaista tako slabasna bica nedovoljno jaka da se odupremo svojim najvecim porivima? Kada je to vrijeme koje treba da dodje da bi nesto potpuno umrlo u nama? Da li ikad dodje? 

Ma koliko god ubjedjivali sebe i ljude oko nas mi nikada nismo ono sto mislimo da jesmo. Kazemo da smo srecni. Jesmo li zaista? Mozda samo u trenutku. I nista nije apsolutno i konacno. Bude onih dana kada zivimo zivot usputno, kao nesto sto je dio nas i nesto sto je potrebno da prodje. Nikada zivot ne smijemo pustiti da se na takav ohol nacin igra sa nama. Zivot ne smije biti dio, on mora biti cjelina. Biti jedno sa zivotom je najveci cilj bivstvovanja. Smijati se i ubjedjivati sebe da si srecan dok se sve u tebi cijepa jeste umjetnost ali je u isto vrijeme najveca kazna. Naci ravnotezu sa samim sobom, sa druge strane, najveca vjestina. Mudrost dodje zivljenjem. 

A sad korak po korak i mozemo da plesemo misli. 

Istinski srecan covjek nikad nece moci da izrazi tu srecu osmijehom. Pisac nikad nece moci u potpunosti da je opise. Pjesnik da je otpjeva. Slikar da je naslika. Kao sve one druge magicno lijepe i ruzne stvari koje mozemo samo da nosimo u sebi. Nikad da objasnimo, podijelimo. Najsrecniji covjek na svijetu ne zna nista. Svo znanje koje dobijemo umanjuje nam kolicinu srece koju posjedujemo. Nikad nisam bio srecan kad sam saznao nesto jer svaka ideja, misao, stvar ima hiljadu svojih tuznih strana koje zapadnu za oko. Mozda je i tacno da smo najbolji i najsrecniji ljudi do svoje druge, trece godine. Nakon toga pocinjemo da ucimo i bivamo nesrecni obicni smrtnici. Sve dok ne umremo. Onda opet postajemo istinski dobri i srecni. Ne tvrdite tako cesto da ste srecni, izlizali ste srecu.

Ne postoji apsolutna istina ni u jednoj nauci. Postoji zivot i on kao takav jeste apsolutan i istinit. Sve ostalo je proizvod razmisljanja covjeka. Sustinu necega mozemo vidjeti jedino ako smo mi sami to nesto stvorili. Jedino slikar zna sta je sve na njegovoj slici. Ali, taj slikar nece znati sta je sve na slici drugog slikara i tako u nedogled. Moja rijec jeste dio moje sustine ali istina o tome sta sam ja je mnogo kompleksnija i najteza meni samom. Ne tvrdite tako cvrsto da znate stvari, izlizali ste znanje. 

Moja istina je necija laz. Moje znanje je necije ludilo. Moje zlo je necije dobro. Ne mozemo definisati potpuno nista i nikad ne smijemo reci da smo u pravu. S ovog ugla se treba gledati na zivotne carolije ali nikako ne smijemo potpuno zivjeti tako jer cemo postati zauvijek nesigurni. Nesigurnost je najbolji prijatelj propasti. Ne zna niko istinu o Isusu, ne zna niko istinu o nastanku planete - sve sto mislimo da znamo jesu nagadjanja i teorije koje ne smijemo uzeti kao apsolutno tacne. Problem savremenog covjeka je sto misli tudja misljenja. Prica tudje price. Koristi tudje izume. I na kraju izgubi sebe u svim drugim ljudima. Mislimo ono sto smo culi ili vidjeli i donosimo sud. Ko smo mi da sudimo? Ne samo drugima. Ako smo shvatili da ne poznajemo sebe ko smo da sudimo sebi? Da kazemo ,, Bio sam glup, pogrijesio sam. "? Ko smo mi da znamo? Ko smo mi da smo u pravu? Slikar nikad ne zna sta je na slici drugog slikara. Covjek nikad ne zna sta je u zivotu drugog zivota. Ne sudite tako cvrsto, izlizali ste istinu. 

Ostaje samo da mislimo i da vjerujemo iskljucivo u stvari koje smo sami dobro promislili. 

Slusajte tisinu. Cucete mnogo vise od svijeta nego sto sad cujete. 

Do sledeceg plesa. D.