Ono sto je iza rijeci jeste najljepse. Pisci uvijek imaju problem sa objasnjavanjem i opisivanjem iz prostog razloga sto je jezik veoma niza jedinica od zivota. Zivot ne mozemo opisati niti objasniti tako da se necu fokusirati na to sada. Ono sto me zanima jesu te rijeci. Rijeci kao cuvari kapija svega onoga sto zivot jeste.
Dovoljna je jedna rijec da ubijemo nekoga. Takodje, jedna rijec je dovoljna i da damo nekom zivot. I u cemu je tajna? U cemu je zakon? U cemu je definicija? U samoj prici i pricanju. Imamo toliko izbora svaki put kad pricamo: da ne kazemo, da kazemo, da sakrijemo, da precutimo, da ne osudimo, da pustimo, da zarobimo.. Ratovi pocinju rijecju i zavrsavaju se istom. Ljubavi takodje. Mrznje takodje. Ljudski svijet je poceo rijecju i i dalje se nastavlja po principu iste. Ljudski zivot se zavrsava nekom pricom. I sve je prica. Moj zivot jeste prica i jeste kao iz price. I tvoj. I Sarin. I Bojanin. Sve sto vidimo i cujemo je prica.
Da li je rijec istinita? Ne. Nista nije apsolutna istina. Rijeci su ulaz u razmisljanje. Na vama je da li cete misliti rijec koju kazem i na meni je da li cu vas cuti. I obratno.
Reci cu: mrav. Na tebi je da shvatis, definises i oformis osjecanje prema toj ideji. Jer sve stvari su ideje, o tome cemo jednom isto plesati. Mozes da kazes da je mrav zao, da je ruzan, da je interesantan, vrijedan. Sva misljenja jesu rezultati promatranja ideja. Covjek donosi sud, drugi covjek ga prihvata. Ne zelim da prihvatim niciju istinu i s toga ne zelim da neko moje rijeci uzima kao svrhu ideje. Jedan prijatelj kaze da je ovo otvaranje lobanje. Ako ne otvorimo lobanju i ne vidimo sta je tu pa tim pocnemo da ocjenjujemo jesmo li onda mjerodavni? I da jesmo opet nismo. Moja istina nije tvoja istina. Moja sreca nije tvoja sreca. Tvoja rijec nikada ne smije biti moja rijec. Ne stavljaj mi kofere u gepek, moj gepek je za moje kofere.
Reci ces: ziv. Svojom rijecju pokrenuces lave u mozgu pametnog covjeka. Samo sto je juce pametno i normalno postalo nesto sasvim pogresno, o tome cemo isto jednom plesati. Mogu da kazem da je zivjeti i sreca i nesreca. Svi cemo se sloziti bez obzira sta je necija sreca.
Ako cujes nesto razmisli o tome. Necu puno pricati, necu puno pisati. Reci cu par rijeci a ti razmisli. Tek onda ces moci da pricas o tome. Tek onda ces imati rijeci. Tek onda ces plesati a plesati je divno.
Do sledeceg plesa, D.
No comments:
Post a Comment