Saturday, May 9, 2015

Put i putnik

Ne postoji put koji ne povede negdje kao ni putnik koji stoji u mjestu. Volim da svakodnevnicu shvatim kao hodanje raznim putevima. Od najobicniji pa do najtezih stvari, svakog dana prelazimo milje i milje puteva razmisljajuci. Mozemo da otputujemo do kraja svijeta i novog pocetka a da ne napravimo niti jedan mali korak u fizicko smislu.

Ako uzmemo hodocasce kao put prosvjetljenja moramo naglasiti da prosvjetljenje ne donosi samo nesto sto smo nasli. Ponekad treba da ostavimo dio sebe i dodjemo do kraja da bi poceli, Svaki pocetak pocinje krajem i svaki kraj je zapravo dolazak na neki novi svijet. Rekli su mi da sam ja svaki dan druga osoba. I jesam. Treba se svakog jutra roditi, zivjeti jedan mali ili veliki zivot preko dana i svake noci je potrebno umrijeti da bi se ponovo rodio. Krug zivljenja, kako cesto volim da kazem. I to je put. Sto vise ostavimo vise cemo dobiti. Ne mozes u punu casu da dodajes jos vode a da ne napravis haos. Isto je i sa ljudima. Moramo se osloboditi emocija i informacija da bi napravili mjesta za nove. To radimo putujuci. Citav jedan put se predje ujutru cim se probudimo. I to je najbitniji put u toku dana. Sta na tom putu pokupimo bice nam i kazna i nagrada. Da pojednostavim: otvorite oci ujutru i odmah se nasmijte. Mnogo je vjerovatno da cete se smijati cijeli dan.

Zasto kazem da je apsolutno sve moguce definisati putem? Jer sta god uradimo stignemo negdje i promijenimo nesto. Nebitno da li mislimo, pjevamo, pisemo, plesemo, ucimo. Sve su to putevi koji vode nekim novim putevima. Medjutim, znamo da svaki covjek ne zivi zivot. To su oni ljudi koji ne idu na put. Koji su pored nas zato sto su baceni tu. Koji ne rade stvari, ne misle ideje i ne plesu ples. Nece nikad nigdje stici. Nece nista nauciti. I to je samo tako i nepromjenjivo. Ja mogu da te natjeram da razmislis ali nikad neces uraditi stvari zato sto sam ti ja to rekao. I obratno. Tako ne mozemo promijeniti zivot, odnosno nezivot, tih ljudi i samo preostaje da ih pokusamo razumjeti jer nisu svi stvoreni za sve.

Zivite zivot putujuci puteve sirom otvorenog uma. Izbrisite um ako je potrebno preci neku ulicu. Skinite svoja osjecanja do kostiju ako je potrebno ici nekom stazom. Uzmite druge ljude za ruku ako vidite da su na vasem drumu. Slobodno zaplacite ako gazite po vrelom pijesku. I ono najbitnije: hodajte. Kakav god put da je, samo hodajte. Ma koliko da vas vuku konopcima nazad svu svoju snagu i um ulozite u put naprijed. Ponekad je zdravo vratiti se istim putem ali samo ako treba da poravnamo racune sebi samima. Samo nam ne smije preci u naviku to vracanje. Proslost je neprijatelj buducnosti.

Do sledeceg plesa, D.

No comments:

Post a Comment