Mozes jer hoces..

Nisam mogao da uradim samo one stvari koje nisam htio. I uvijek sam se plasio svega onoga cega sam sposoban kao covjek. Plasi mi me misao da mogu da nanesem zlo iako je to u osnovi svih ljudi. Plasi me ljubomora iako je to osobina svih ljubavnika. Plasi me grijeh koji je normalan svakom vjerniku. Strah je i granica ali i kontrolor.

Budite ponosni na sve sto ste uradili. Na dobre stvari jer su dobre. Na lose jer su se u trenutku cinile kao dobre i jer tjeraju na razmisljanje. Sve sto vas natjera da mislite nikad nece moci da bude losa ideja, potez ili princip. Nekako uvijek, kada je trebalo da biram izmedju uraditi ili ne, ja sam uradio. Zato je osjecanje krivice kod mene veoma umanjeno. Jer ne mogu da zalim za propustenim prilikama, sve sam ih uhavtio. Ne mogu da tugujem za neizgovorenim rijecima, sve sam ih rekao. NE nikada nije postojalo u mom umu i dusi. Svemu sam isao i sve me docekalo. Naravno da nije uvijek bilo lijepo. Nista ne treba da bude uvijek lijepo. Jer ruzno nas tjera da idemo ka lijepom.

Corsokak nas uvijek prinudi da se vratimo istim putem. Da nismo usli u corsokak da li bi znali da je bas ta ulica slijepa ulica? Svi putevi su dobri putevi. I svi imaju znakove pored. Na nama je da li cemo da ih citamo ili da budemo slijepe vodje nekih praznih masa.

Idite, radite, ljubite, plesite. Nikad necu reci nemoj to. Uradi to. Uradi pa se nauci. Uradi pa nemoj opet. I to je sva sustina gresaka. Uradi i opet. I sto puta. Doci ce put koji ce te nauciti da ne ides vise tom stazom. I niko te nauciti nece. Ni Isus, ni Osho, ni ja. Samo ti ucis sebe dragi citaoce. Samo ti od sebe pravis ono sto mozes jer hoces.

Kratak ples - najtezi ples. I do sledeceg. D.

Put i putnik

Ne postoji put koji ne povede negdje kao ni putnik koji stoji u mjestu. Volim da svakodnevnicu shvatim kao hodanje raznim putevima. Od najobicniji pa do najtezih stvari, svakog dana prelazimo milje i milje puteva razmisljajuci. Mozemo da otputujemo do kraja svijeta i novog pocetka a da ne napravimo niti jedan mali korak u fizicko smislu.

Ako uzmemo hodocasce kao put prosvjetljenja moramo naglasiti da prosvjetljenje ne donosi samo nesto sto smo nasli. Ponekad treba da ostavimo dio sebe i dodjemo do kraja da bi poceli, Svaki pocetak pocinje krajem i svaki kraj je zapravo dolazak na neki novi svijet. Rekli su mi da sam ja svaki dan druga osoba. I jesam. Treba se svakog jutra roditi, zivjeti jedan mali ili veliki zivot preko dana i svake noci je potrebno umrijeti da bi se ponovo rodio. Krug zivljenja, kako cesto volim da kazem. I to je put. Sto vise ostavimo vise cemo dobiti. Ne mozes u punu casu da dodajes jos vode a da ne napravis haos. Isto je i sa ljudima. Moramo se osloboditi emocija i informacija da bi napravili mjesta za nove. To radimo putujuci. Citav jedan put se predje ujutru cim se probudimo. I to je najbitniji put u toku dana. Sta na tom putu pokupimo bice nam i kazna i nagrada. Da pojednostavim: otvorite oci ujutru i odmah se nasmijte. Mnogo je vjerovatno da cete se smijati cijeli dan.

Zasto kazem da je apsolutno sve moguce definisati putem? Jer sta god uradimo stignemo negdje i promijenimo nesto. Nebitno da li mislimo, pjevamo, pisemo, plesemo, ucimo. Sve su to putevi koji vode nekim novim putevima. Medjutim, znamo da svaki covjek ne zivi zivot. To su oni ljudi koji ne idu na put. Koji su pored nas zato sto su baceni tu. Koji ne rade stvari, ne misle ideje i ne plesu ples. Nece nikad nigdje stici. Nece nista nauciti. I to je samo tako i nepromjenjivo. Ja mogu da te natjeram da razmislis ali nikad neces uraditi stvari zato sto sam ti ja to rekao. I obratno. Tako ne mozemo promijeniti zivot, odnosno nezivot, tih ljudi i samo preostaje da ih pokusamo razumjeti jer nisu svi stvoreni za sve.

Zivite zivot putujuci puteve sirom otvorenog uma. Izbrisite um ako je potrebno preci neku ulicu. Skinite svoja osjecanja do kostiju ako je potrebno ici nekom stazom. Uzmite druge ljude za ruku ako vidite da su na vasem drumu. Slobodno zaplacite ako gazite po vrelom pijesku. I ono najbitnije: hodajte. Kakav god put da je, samo hodajte. Ma koliko da vas vuku konopcima nazad svu svoju snagu i um ulozite u put naprijed. Ponekad je zdravo vratiti se istim putem ali samo ako treba da poravnamo racune sebi samima. Samo nam ne smije preci u naviku to vracanje. Proslost je neprijatelj buducnosti.

Do sledeceg plesa, D.

Iza rijeci...

Ono sto je iza rijeci jeste najljepse. Pisci uvijek imaju problem sa objasnjavanjem i opisivanjem iz prostog razloga sto je jezik veoma niza jedinica od zivota. Zivot ne mozemo opisati niti objasniti tako da  se necu fokusirati na to sada. Ono sto me zanima jesu te rijeci. Rijeci kao cuvari kapija svega onoga sto zivot jeste.

Dovoljna je jedna rijec da ubijemo nekoga. Takodje, jedna rijec je dovoljna i da damo nekom zivot. I u cemu je tajna? U cemu je zakon? U cemu je definicija? U samoj prici i pricanju. Imamo toliko izbora svaki put kad pricamo: da ne kazemo, da kazemo, da sakrijemo, da precutimo, da ne osudimo, da pustimo, da zarobimo.. Ratovi pocinju rijecju i zavrsavaju se istom. Ljubavi takodje. Mrznje takodje. Ljudski svijet je poceo rijecju i i dalje se nastavlja po principu iste. Ljudski zivot se zavrsava nekom pricom. I sve je prica. Moj zivot jeste prica i jeste kao iz price. I tvoj. I Sarin. I Bojanin. Sve sto vidimo i cujemo je prica.

Da li je rijec istinita? Ne. Nista nije apsolutna istina. Rijeci su ulaz u razmisljanje. Na vama je da li cete misliti rijec koju kazem i na meni je da li cu vas cuti. I obratno.

Reci cu: mrav. Na tebi je da shvatis, definises i oformis osjecanje prema toj ideji. Jer sve stvari su ideje, o tome cemo jednom isto plesati. Mozes da kazes da je mrav zao, da je ruzan, da je interesantan, vrijedan. Sva misljenja jesu rezultati promatranja ideja. Covjek donosi sud, drugi covjek ga prihvata. Ne zelim da prihvatim niciju istinu i s toga ne zelim da neko moje rijeci uzima kao svrhu ideje. Jedan prijatelj kaze da je ovo otvaranje lobanje. Ako ne otvorimo lobanju i ne vidimo sta je tu pa tim pocnemo da ocjenjujemo jesmo li onda mjerodavni? I da jesmo opet nismo. Moja istina nije tvoja istina. Moja sreca nije tvoja sreca. Tvoja rijec nikada ne smije biti moja rijec. Ne stavljaj mi kofere u gepek, moj gepek je za moje kofere.

Reci ces: ziv. Svojom rijecju pokrenuces lave u mozgu pametnog covjeka. Samo sto je juce pametno i normalno postalo nesto sasvim pogresno, o tome cemo isto jednom plesati. Mogu da kazem da je zivjeti i sreca i nesreca. Svi cemo se sloziti bez obzira sta je necija sreca.

Ako cujes nesto razmisli o tome. Necu puno pricati, necu puno pisati. Reci cu par rijeci a ti razmisli. Tek onda ces moci da pricas o tome. Tek onda ces imati rijeci. Tek onda ces plesati a plesati je divno.

Do sledeceg plesa, D.

Back To Black

I kada odemo od sebe nekom dijelu se uvijek moramo vratiti. Zasto je to tako? Zasto se propali muzicar i dalje cvrsto drzi svojih nota koje mu donose samo nevolju? Zasto neke ljubavi zauvijek ostaju u nama unistavajuci nas? Da li smo zaista tako slabasna bica nedovoljno jaka da se odupremo svojim najvecim porivima? Kada je to vrijeme koje treba da dodje da bi nesto potpuno umrlo u nama? Da li ikad dodje? 

Ma koliko god ubjedjivali sebe i ljude oko nas mi nikada nismo ono sto mislimo da jesmo. Kazemo da smo srecni. Jesmo li zaista? Mozda samo u trenutku. I nista nije apsolutno i konacno. Bude onih dana kada zivimo zivot usputno, kao nesto sto je dio nas i nesto sto je potrebno da prodje. Nikada zivot ne smijemo pustiti da se na takav ohol nacin igra sa nama. Zivot ne smije biti dio, on mora biti cjelina. Biti jedno sa zivotom je najveci cilj bivstvovanja. Smijati se i ubjedjivati sebe da si srecan dok se sve u tebi cijepa jeste umjetnost ali je u isto vrijeme najveca kazna. Naci ravnotezu sa samim sobom, sa druge strane, najveca vjestina. Mudrost dodje zivljenjem. 

A sad korak po korak i mozemo da plesemo misli. 

Istinski srecan covjek nikad nece moci da izrazi tu srecu osmijehom. Pisac nikad nece moci u potpunosti da je opise. Pjesnik da je otpjeva. Slikar da je naslika. Kao sve one druge magicno lijepe i ruzne stvari koje mozemo samo da nosimo u sebi. Nikad da objasnimo, podijelimo. Najsrecniji covjek na svijetu ne zna nista. Svo znanje koje dobijemo umanjuje nam kolicinu srece koju posjedujemo. Nikad nisam bio srecan kad sam saznao nesto jer svaka ideja, misao, stvar ima hiljadu svojih tuznih strana koje zapadnu za oko. Mozda je i tacno da smo najbolji i najsrecniji ljudi do svoje druge, trece godine. Nakon toga pocinjemo da ucimo i bivamo nesrecni obicni smrtnici. Sve dok ne umremo. Onda opet postajemo istinski dobri i srecni. Ne tvrdite tako cesto da ste srecni, izlizali ste srecu.

Ne postoji apsolutna istina ni u jednoj nauci. Postoji zivot i on kao takav jeste apsolutan i istinit. Sve ostalo je proizvod razmisljanja covjeka. Sustinu necega mozemo vidjeti jedino ako smo mi sami to nesto stvorili. Jedino slikar zna sta je sve na njegovoj slici. Ali, taj slikar nece znati sta je sve na slici drugog slikara i tako u nedogled. Moja rijec jeste dio moje sustine ali istina o tome sta sam ja je mnogo kompleksnija i najteza meni samom. Ne tvrdite tako cvrsto da znate stvari, izlizali ste znanje. 

Moja istina je necija laz. Moje znanje je necije ludilo. Moje zlo je necije dobro. Ne mozemo definisati potpuno nista i nikad ne smijemo reci da smo u pravu. S ovog ugla se treba gledati na zivotne carolije ali nikako ne smijemo potpuno zivjeti tako jer cemo postati zauvijek nesigurni. Nesigurnost je najbolji prijatelj propasti. Ne zna niko istinu o Isusu, ne zna niko istinu o nastanku planete - sve sto mislimo da znamo jesu nagadjanja i teorije koje ne smijemo uzeti kao apsolutno tacne. Problem savremenog covjeka je sto misli tudja misljenja. Prica tudje price. Koristi tudje izume. I na kraju izgubi sebe u svim drugim ljudima. Mislimo ono sto smo culi ili vidjeli i donosimo sud. Ko smo mi da sudimo? Ne samo drugima. Ako smo shvatili da ne poznajemo sebe ko smo da sudimo sebi? Da kazemo ,, Bio sam glup, pogrijesio sam. "? Ko smo mi da znamo? Ko smo mi da smo u pravu? Slikar nikad ne zna sta je na slici drugog slikara. Covjek nikad ne zna sta je u zivotu drugog zivota. Ne sudite tako cvrsto, izlizali ste istinu. 

Ostaje samo da mislimo i da vjerujemo iskljucivo u stvari koje smo sami dobro promislili. 

Slusajte tisinu. Cucete mnogo vise od svijeta nego sto sad cujete. 

Do sledeceg plesa. D.