Wednesday, August 12, 2015

Tragovi

Nisam vidio kad je neko upalio tu svijecu, ona je vec dogorjela i nestala.

Bez obzira koliko su nam stvari jasne uvijek ce nam ostati jos par nekih neodgovorenih pitanja. Par misterija. Neki strani zivot, neke nase ali tudje osobe. I ako uspijemo odgovoriti na vecinu, ili bar vec smisliti odgovor u tami, ostace ono isto, najkrace i najgore: zasto?

Zasto je neko usao u sobu? Otkud ljudima pravo da stvaraju ljude? Mozda neko od nas nije zelio da bude ovdje, neko nije zelio da osoba udje u sobu i zapali svijecu. Neki od nas i nisu za ovaj svijet. Iz tih stvari proizlaze teski zivoti. Zbog tih stvari stvaramo svoje univerzume u univerzumu. Ne stigoh ni da pogledam ko je usao u sobu, svijeca vec bjese zapaljena.

Gledao sam je kako gori. Kratko. Onda su me izveli iz sobe. Ostalo je sve nagadjanje.

Jedina svijeca u mraku, drhtala je pred tamom ali nije prestajala da gori. Isijavala je drskost zivotu. Gorjela ga svom svojom snagom. Unistavala mrak prelivajuci se po zidovima. Udje kroz prozor nekakva struja i pokusa da je obori. Izdrzala je. Mogla je sve da izdrzi. Samo sebe ne. Gorjela je u inat zivotu i bila svjesna da ce dogorjeti. I kao da se sve desilo u trenu. Ugasila se i nisam je vise nikad vidio. Ali je ostavila tamu, nju nikad nije htjela da spakuje. Tamu i ono najteze 'zasto'. Zasto jeste, zasto nije, zasto nisu, zasto jesmo? Tama i ova pitanja su kao mermerna ploca stavljeni u moje ruke. Ne znam do kad cu je nositi. Znam da je teska, da je crna, da je iscrpljujuca. Kao melanholija. Kao zal za necim sto si mogao i trebao ali nikad nisi. Zasto nisi?

Upravo je upaljena jos jedna svijeca. Tamo jos jedna. Evo opet jedna. I onamo je neko upalio svijecu.

Gorite. Svjetlite i plesite. Dogorite.

Ja cu plesati i sa ovom plocom. Plesacu zauvijek.

D.


No comments:

Post a Comment